Hoćete li, možete li, umijete li Vi to?

Hoćete li, možete li, umijete li Vi to?

 

Draga Vlado Republike Hrvatske,

Hoćete li već jednom doputovati iz Vašeg paralelnog svemira, vratiti se u ovu jadnu zemlju siromaštva očaja i tuge, vidjeti, doživjeti, osjetiti kako žive Vaši sugrađani

Hoćete li već jednom zaustaviti deložacije građana potonulih u dužničko ropstvo, zbog gubitka poslova, pohlepe banaka, propasti poduzeća?Hoćete li im već jednom omogućiti da reprogramiraju svoje dugove, da otplate svoje kuće i stanove, kako ne bi završili na ulici?

Hoćete li već jednom otvoriti skloništa za beskućnike, kako se ne bi smrzavali i umirali po ulicama?

Hoćete li već jednom povećati mirovine,kako bi umirovljenici dostojno živjeli, a ne kopali po kantama smeća za pet ambalažom, čijom prodajom smanjuju mogućnost skapavanja od gladi, kada plate režije od svojih bijednih mirovina?

Hoćete li već jednom dopbro opremiti bolnice, a ne žicati donacije od građana za svaku sitnicu i još uzimati PDV na telefonske pozive.

Rado bismo dionrali za bolesnu djecu i sugrađane, kada bismo imali od čega, kada i sami ne bismo bili na rubu gladi i opstanka.

Hoćete li već jednom, umjesto da građanima smanjujete minuse od kojih smo preživjeli, opaliti veće poreze bankama, i prestati derati građane?

Hoćeteli, možete li, umijete li Vi to?

Hoćete li već jednom procesiurati i osuditi sve lopine, koji su nas doveli do bankrota i opljačkali do kože, oduzeti im novac i imovinu, time platiti dugove, te prestati osiromašivati građane u krajnjoj bijedi novim porezima?

Hoćete li već jednom smijeniti lijene i nesposobne dužnosnike poput DO Bajića i korumpiranih sudaca od Ustavnog suda pa dalje, koji nisu odradili sve procese svim lopinama? Nije me briga što ima puno procesa ima i puno službenika, procjenjuje se i di 20 000 više od potreba, pa neka oni odrade zaostatke.

Hoćete li, možete li, umijete li Vi to?

 Hoćete li se već jednom spustiti sa svojih olimpijskih visina u realnost gladnih, očajnih, obespravljenih, nezaposlenih, potonulih u bijedu građana?

Hoćete li već jednom razunjeti da smo mi građani poslodavci, koji su Vas zaposlili na određeno vrijeme?

Hoćete li već jednom razumjeti da ste zašpsleni da služite građanima, a ne da vladate, da je služiti građanima čast, a ne privilegija?

 Hoćete li, možete li, umijete li Vi to?

Hoćete li već jednom razumjet da su poljoprivreda, industrija i turizam, temelji opstanka, a ne uvoz i samo trgovina, našto Vas sile lobiji koji su kupili Vaše prethodnike, a možda i Vas?

Hoćete li već jednom naplatiti poreze Todoriću i Agrokoru, te mu pokazati da nije iznad zakona, kao ni ostali građani?

 Hoćete li, možete li, umijete li Vi to?

 Hoćete li već jednom sići sa svojih visina, zamisliti se u koži građana, pokrenuti promjene i ubrzati ih, kako bismo i mi građani osjetili barem za mikron bolji život, a ne samo mrvice sa Vaših prebogatih stolova?

Hoćete li već jednom nešto učiniti za nas 374 000  nezaposlenih, prestati kao kopci kružiti i tražiti rad na crno, a što mislite kako preživljavamo, kako hranimo i školujemo djecu, ako ne radom na crno?

 Hoćete li već jednom išta razumjeti?

 Hoćete li se već jednom pokrenuti, učiniti sve što možete, jer alternativa je tragična i strašna, ne možemo niti zamisliti mogućnost da dođe na vlast ono jato lešinara, oni razaretelji koji su nas uništavali i opljačkali do kože?

Hoćete li možete li, umijete li Vi to?

Hoćete li se, zaboga, verć jednom pokrenuti, strpljenje nam je pri kraju, zar ništa niste naučili iz šetačkih prosvjeda protiv Kosorice?

Hoćete li se već jednom pokrenuti, strpljenje nam je pri kraju?

 Jer:

Kao Sizif, guramo svoj kamen vrhu brijega,

Ne nalazeći rješenja.

Bože, sve si nam dao.

Sve. Osim

Strpljenja.

 

 Pozdrav

Mirtaflora

 

Advertisements
Posted in Uncategorized | Leave a comment

Nightmare 2012.

 Zaboravimo sada najvažniju sporednu stvar na svijetu, taj opijum za narod nogomet, zaboravimo nesretne susjede Grke, zaboravimo ljeto i godišnje odmore, prestanimo budni sanjati i probudimo se u noćnoj mori.

 Probudimo se u okrutnoj realnosti, u ovoj dugoj i beskrajnoj dvadesetogodišnjoj noći, koja jutra ne sluti, prestanimo brinuti tuđe brige, prestanimo načas ogovarati, svađati se, piti, varati, ljenčariti, baviti se sitničarenjem, spavati, probudimo se u noćnoj mori koja je naša prošlost i sadašnjost, naša stvarnost. Ne dopustimo da nam noćna mora postane budućnost.

 Novi podaci sa Zavoda za zapošljavanje govore dovoljno o okrutnosti u kojoj smo prisiljeni živjeti.

 Nezaposleni na dan 20.06.2012.:

296 731

Slobodnih radnih mjesta u RH:

4543

 Mjesec svibanj:

Nezaposleni: 306 056

Žene:              161 895

Bez radnog iskustva: 52 642

Mladi do 24.g. : 55 445

Mladi do 24 bez rad. Iskustva: 27 428

Dugotrajno nezaposleni: 141 238

 Nisu li ovi podaci zastrašujući?

Ne mislite li kako je strašno nemati posao, ne moći prehraniti obitelj, ne moći kupiti djeci voće, knjige, odjeću? Ne mislite li da je prestrašno nemati za hranu?

Nije li okrutno, jadno, mizerno i gadno nemati osnovno ljudsko pravo na rad ili zaradu?

 Nije li odvratno kada ministar Mrsić brani diskriminaciju po dobi nazivajući je procjenom poslodavca?

Nije li bijedno izručiti mlade na milost i nemilost poduzetnicima, dati im priliku da ih izrabljuju besplatno, jer te bijedne plaće platiti će porezni obveznici, dati im priliku da volonterima ucjenjuju zaposlene po firmama?

 Ne mislite li da nešto opako nije s nama u redu kada se mirimo sa ovakvom noćnom morom, mirno gledamo kako nam susjedi gladuju, kako umirovljenici nemaju za hranu i režije, kako po ulicama skapavaju beskućnici i ne bunimo se.

Sasvim nam je svjedno, dok istovremeno gledamo bijedu i očaj i strah i glad i jad i pirovanje obilja i obijesti?

 Gdje je savjest našim zaposlenicima političarima kada se u ime solidarnosti sa očajnim građanima kojhi su im poslodavci ne žele odreći dijela plaća, kako bi se uštedjelo?

Gdje je savjest i sram i posljednje mrvice brige za sebe, kad već ne za druge zločinačkoj kliki HDZu, koji sada treabunja što već trabunja, kritizirajući Vladu za sve ono što su i sami gore i okrutnije radili, za to što su pokrali, uništili i opustošili ovu jadnu zemlju preplavljenu siromaštvom i tugom, pa i dalje nastavljuju zagađivati RH svojim zlom i otrovima?

Gdje je korumpirano sudstvo i državno odvjetništvo što čeka sa osudama HDZu, krimosima, mafiji i lopinama, što se čeka sa osudama i povratom pokradenog?

 Naša je prošlost i sadašnjost i stvarnost sama bijeda, siromaštvo i jad, nama građanima, koji smo poslodavci ovoj „eliti“, koja nikako da shvati da je izabrana na određeno vrijeme da služi građanima, a ne da njima vlada.

Ne dopustimo da nam takva bude i budućnost.

 Probudimo se iz noćne more, suosjećajmo sa našim nesretnim sugrađanima, učinimo nešto dok je još vrijeme, iako već je pet do ponoć, iako već je skoro prekasno, šteta je već učinjena.

 Ne dopustimo da nam takva bude i budućnost.

 Budimo kreatori i graditelji, budimo proaktivni, spriječimo ih da nam upropaste i sadašnjost i budućnost.

Učinimo nešto dok je još moguće spasiti barem ostatke ostataka ove prlijepe zemlje, ovog komadića raja, kojeg Bog je naselio kvarnim sojem tajkuna, mafije i lopina i pasivnih građana, koji se mire sa svime i samo kukaju, ništa ne poduzimajući.

 Probudimo se iz noćne more, mijenjajmo sadašnjost da bi nam bila bolja budućnost nama i našoj djeci.

 http://danas.net.hr/hrvatska/sto-se-zapravo-zbivalo-u-dioki-ju

 

Posted in Uncategorized | Tagged , , , , , , | Leave a comment

Povratak u Budućnost

 

 

Većina novina izvještavala nas je protekle mjesece o obilježavanju i reakcijama na dane iz dalje prošlost, bavili su se detaljnim analizama izbora  u HDZu,te tko je što o kome izjavio, koliko su sati brojali glasove, koja je bila poruka govora novoizabranoga predsjednika itd.

 Pomalo zasićena svime što spada u dalju ili bližu povijest, rado sam vidjela jedino karikature o KaraMarku i njegovih neznam koliko razbojnika, čekajući da se jednom završi suđenje toj vrloj stranci, pa da više ne moram pratiti beskrajnu trakavicu zvanu Yaca & KaraMrakus od KRADEZEa.

Pored toliko naslova vezanih za popularni dvojac, pomalo nezapaženo prolazile su vijesti o potezima nove Vlade, sve vijesti o svim događajim pale su u sjenu, dok se nije dogodila DM i afera oko loše postavljenih pitanja.

 Do održavanja Državne mature bavili smo se prošlošću, a onda su nas maturanti podsjetili u kojem vremenu živimo, te što nam je valjda važnije, prošlost ili budućnost.

Zapitala sam se što se to s nama, kao društvom događa, kada se uspijemo svake godine dobro podijeliti oko događaja iz WW2.

Jesmo li zbilja toliko podložni manipulacijama da nas razni mediji u službi kapitala i politike uspiju izbaciti iz realnosti i navesti da zaboravimo brojne i važne  probleme svakodnevice i padnemo u „trans“ tumačenja povijesti, zauzimanja suprotnih strana i slično što je dokaz uspjeha dugogodišnjeg projekta zaglupljivanja i dijeljenja građana, kako bi naši izabrani ZAPOSLENICI tj. Političari mogli nesmetano raditi što hoće.

 Žalosno je da živimo u ovom teškom vremenu, a tako malo činimo da ga promijenimo.

Naš se utjecaj sveo na to da svake  četiri godine odlučujemo koga ZAPOSLITI na ključnim položajima VLASTI  i to je sve.

Svaka Vlada dosada  ponašala se kao da je „bogomdana“ za vladanje, a ne služenje narodu.

MI GRAĐANI smo to mirno trpjeli, ponekad je netko prosvjedovao, neka grupa radnika, a mi smo preko toga mirno prelazili, kao da se nama nešto slično nikada neće dogoditi.

Nismo se solidarizirali sa našim SUGRAĐANIMA, jer kao nije nas se ticalo, nije nas bilo briga, imali smo važnija posla itd.

 Koliko smo puta dosada potaknuti vijestima o prosvjedima izašli i sami na ulice?

Svatko može govoriti u svoje ime i zapitati se isto.

Jesmo li zaista postali tako ravnodušni, tako nezainteresirani za druge, tako hladni i otuđeni, pa nam je postalo normalno da se tamo neki bune, a nas nije briga, jer nas se to ne tiče.

Što će se dogoditi kada se te iste stvari dogode i nama, meni tebi, njemu, njoj?

Tko će se s nama solidarizirati?

Tko će nas podržati u nastojanjima da se izborimo za svoja prava?

Bojim se nitko, kao što nismo niti mi nikoga podržavali.

Zašto ovo pišem?

Mislim da smo postali društvo na rubu očaja i bijede, a postali hladni i bešćutni, netko manje, netko više ravnodušni, nije nas briga za ono što se događa danas ili što će se događati sutra; na što možemo svojim činom itekako utjecati.

Radije se bavimo prošlošću,

Koju svatko može mijenjati i koristiti u dnevno političke svrhe, kao što i čine.

 Nije mi namjera nikome popovati ili držati predavanja.

 No mislim, da nam je vrijeme svima da se vratimo iz prošlosti u sadašnjost i budućnost, da damo što više od sebe kako bismo današnje vrijeme mijenjali i time promjenama utjecali na budućnost.

Koliko ćemo u tome uspjeti ovisi o nama samima, a i o sluhu onih koje SMO ZAPOSLILI na određeno vrijeme da SLUŽE GRAĐANIMA.

Za sada je to „igra gluhog telefona“, jer NAŠI ZAPOSLENICI na vlasti ne žele čuti ili ne razumiju što hoće njihovi POSLODAVCI; MI GRAĐANI.

 To je lako rješiv problem, kada shvate da im pada rejting, kako ima sve više protivnika, a sve manje podržavatelja Vlade i vladajuće garniture.

Vrijeme prolazi, a lokalni izbori se bliže.

Hoće li dotada, a imaju dovoljno vremena srediti lažni popois birača, kako bismo znali koga smo birali, ili neće, ovisi o nama i našim zahtjevima.

 Budemo li mirno čekali, neće učiniti ništa.

Uvaljivat će nam isprike i spinove tipa „kako rade odgovoran posao, te se ne slažu da se njima skinu plaće“.

A tko ih pita za mišljenje???

To su zahtjevi POSLODAVACA GRAĐANA.

Na ZAPOSLENICIMA JE DAIH ISPUNE ili će BITI SMIJENJENI za 4 godine.

Kada se tako kao GRAĐANI budemo složno postavili, tada će se stvari početi mijenjati brše i efikasnije.

Neće prolaziti glupi prijedlozi, još maglovitije mjere, uravnilovke za lopove i normalne poduzetnike i porezne obveznike, te će se morati donositi zakoni za građane, a ne protiv njih.

Kada ćemo se tako postaviti, veliko je pitanje, možda kada se budemo znali oduprijeti manipulacijama, lažima i dijeljenju građana.

 Možda ćemo se tako postaviti kada nam voda dopre do grla, pa sutra ne budemo svi imali što za jesti, kao što sada nema veliki broj građana, nezaposlenih, siromšnih i umirovljenika, čija svakodnevica nije i naša, pa što da se njome opterećujemo.

 Možda će se promjene dogoditi kada shvatimo da smo važni mi GRAĐANI, a ne političari koje zapošljavamo da služe narodu i kojima bi to trebala biti čast, a ne izvor bogaćenja.

 Hoćemo li te promjene vidjeti za našega života ili ćemo to prepustiti našoj djeci da odrade umjesto nas, ovosi samo o nama.

Hoćemo li živjeti bolje i dostojnije ili nastaviti samo ovako životariti ovisi samo o nama, hoćemo li dignuti svoj glas ili na vrijeme, te natjerati naše ZAPOSLENIKE da rade u našu korist ili ćemo šutjeti, trpjeti i pustiti ih da rade što hoće?

Izbor je na nama, ovisi hoćemo li i što odabrati, te iskoristiti vrijeme koje nam je dano da se izborimo za bolji i dostojniji život svih građana.

 

 

 

 

 

Posted in Uncategorized | Tagged , , , , | Leave a comment

http://photography.nationalgeographic.com/photography/photo-of-the-day/ice-climbing-croatia/

http://photography.nationalgeographic.com/photography/photo-of-the-day/ice-climbing-croatia/

Link | Posted on by | Tagged , | Leave a comment

Promijenimo sebe da bismo mijenjali društvo

 Image

„Ravnodušnost ubija podmuklo.

No, prije nego što svi crknemo od

Ravnodušnosti;

Htio bih je vidjet razapetu.“

 

 Biti nezaposlen, biti jedan od 341 716 građana koji su u prethodnim godinama ostali bez posla i nade da će se brzo ili ikada ponovo zaposliti, biti nezaposlen u Hrvatskoj jedan je od najvećih problema s kojima se suočavaju i bore građani.

 Nemati nade da će se ikada ponovo zaposliti u zemlji namjerno i sa ciljem uništene industrije, kada se svakodnevno gase privatna poduzeća, a ona javna ili u vlasništvu države proizvode gubitke, završavaju u stečajevima ili se moraju privatizirati i restrukturirati prema sporazumu potpisanom sa EU; tragedija je s kojom se suočavaju brojni građani.

 Tragedija s kojom moraju živjeti kako nezaposleni , tako i oni koji još rade, ali neznaju hoće li im poduzeća opstati, hoće li biti proglašeni viškom, pa otpušteni, hoće li im već jednom biti isplaćene zaostale plaće, jer država nezna kako riješiti problem poslodavaca koji ne isplaćuju plaće i doprinose ili koji ne plaćaju poreze ili nekima iznad zakona blagonaklono oprašta neplaćanje poreza.

 Živjeti, a neznati hoćeš li sutra raditi, hoćeš li moći plaćati stambene ili druge kredite, hoćeš li moći prehraniti i školovati djecu, hoće li za svakog radnika ove zemlje i sutra biti posla i budućnosti, ravno je suočavanju s određenim i izvjesnim krahom svega sigurnog za što smo se mogli uhvatiti, svega realnog za što smo vezali svoje živote i živote članova obitelji, prijatelja, suradnika, sugrađana. 

 Živjeti, raditi i bojati se probuditi u sutrašnji dan, neznajući kako se suočiti sa gubitkom posla, sigurnosti i egzistencije, a pritom znati da ostaneš li bez posla, mogućnosti ponovnog zaposlenja su minimalne u zemlji sa 341 716 nezaposlenih i  8 198 slobodnih radnih mjesta, suočavati se sa zastrašujućom brojem nezaposlenih, koji svakodnevno raste i u kojem se može naći svatko od nas, neizvjesnost i nesigurnost naših života postaje zastrašujuća prijetnja, kako onima koji još rade, tako i svima nama.

 Kako preživjeti ovu neizvjesnost, kako spasiti naše živote i egzistenciju članova obitelji, djece i roditelja koji o nama ovise, kako ostati normalan u zemlji poremećenih vrijednosti i uništena morala i mentaliteta, kako pronaći šansu i mogućnost preživljavanja u zemlji sveopće depresije, apatije i ravnodušnosti prema nesreći naših sugrađana, kao da se ta ista nesreća ne može sutra desiti i nama.

Pitanja na koja nema odgovora, jer odgovorni državni dužnosnici imaju važnijeg posla, govori su im puni brojki ili (ne)realnih obećanja o zemlji koja se iz takoreći bankrota mora suočiti sa dugim godinama oporavka, bez ikakvih garancija da je vladajuća ekipa sposobna donijeti pozitivne zakone ili ih primijeniti, provesti ne selektivno, već za sve jednako.

 Slušati svakodnevno vijesti o novim otpuštanjima u poduzećima koja dobro posluju radi ostvarenja većeg profita, suočavati se sa izvjesnim otpuštanjima u ono malo preostalih industrijskih grana poput brodogradnje, jer tako diktira EU, a potpisani sporazumi moraju se poštovati, teško je svakome.

 Gledati tragediju bivših radnica namjerno uništenog „Kamneskog“, kako bi tajkunerija, prozvana imenom i prezimenom došla do atraktivnih gradskih lokacija u Zagrebu ili u Rijeci gdje je zatvoreno „Istravino“, radnici poslani na ZZZ, a pravde u DO Bajića nema ili je ima samo onda kada je političke volje da se zakoni provedu, kriminalci uhite, optuži ih se, da im se sudi, a imovina oduzme i vrati državi ili građanima.

 Građani su posljednje desetljeće toliko otupili, oguglali na strašne vijesti, potonuli u depresiju ili sveopću ignoranciju i ravnodušnost, otuđeni, jeni od drugih, prevareni izigrani, manipulirani od države i „političkih elita“, zaglupljeni od „javne“ TV koju sami moraju financirati, dezorjentirani stalnim aferama, suočeni sa siromaštvom i očajem, ali i sa razmetanjem i pirovanjem obijesti kako političara, tako i polusvijeta koji se eufemizmom zove „celebovi“.

 Svakodnevno smo zasuti žutilom i senzacionalizmom najgore vrste kako sa privatnih, tako i sa javnih medija, a sve u svrhu sveopće komercijalizacije svega, a sve u svrhu prodaje magle građanima , kako bi izabrani državni dužnosnici i zastupnici mogli provoditi živote povlaštene elite ne teret osiromašenih i očajnih građana.

 Isti oni političari u vladi , Saboru i ostalim institucijama, koji su izabrani i zaposleni da budu službenici građana, za koji su službu enormno plaćeni u odnosu na nikakve rezultate svoga rada ili nerada, a koji svakodnevno nešto obećavaju, ponovo otkrivaju toplu vodu i Ameriku, predstavljajući se sveznajućima i ne prihvaćajući ni sugestije, ni prijedloge ni amandmane na zakone, jer eto „elita“ zna najbolje.

 A rezultati njihova znanja i rada vidljivi su u dvadesetogodišnjoj devastaciji i potpunom uništenju svega vrijednog u zemlji, kako sve propada, a izabrani službenici naroda i građana dobro i bogato žive na račun svojih poslodavaca.

Ne znaju, niti će ikada prihvatiti realnost da su zabrani da služe građanima a ne da njima vlaadaju maniom pijanih milijardera ili po sistemu „poslije mene potop“.

 Naravno, biti izabran za članove  Vlade, zastupnika i državnih dužnosnika trebala bi biti čast, realno plaćena, a ne bogomdano pravo uvijek istih ekipa ili političkih dinosaura, koje niti rovokopačem se ne može maknuti iz fotelja u koje su se dobro smjestili i duboko ukorijenili.

 Građani, suočeni sa sveopćom pohlepom, korupcijom ravnodušnošću i nesigurnošću svojih egzistencija, u strahu pred gubitkom posla radit će za bijedne plaće ili čak i bez plaće nadajući se spasu radnih mjesta.

 Građani, pokorno i sa tek pokojim prosvjedom podnose i podnosit će ovo strašno tragično vrijeme u kojem se ruše egzistencije, životi svih osiromašenih i obespravljenih sugrađana, besperspektivnost i nepostojanje nade ili ikakvih šansi da se nešto promijeni, kako od strane zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, tako i od nas samih, jer eto nesreća se danas događa drugome, a kao da sutra ne može  pogoditi i svakoga od nas.

 Dokada tako?

 Koliko smo spremni trpjeti i puštati krimosima i mafiokraciji da nas gazi i koristi, onoj istoj što je do jučer vladala, a danas je bahata i beskrajno ohola oporba, koju niti gubitak vlasti nije lišio sigurnih visokih plaća i privilegija, bogatih računa i nekretnina, koju korumpiranao DO i sudska vlast štiti, jer eto nema političke volje da ih se optuži iako je javna tajna da su sudjelovali u kriminalu, zajedno sa optuženim bivšim premijerom i nekolicinom pripadnika „mafiokracije“, te optužene KRADEZE stranke „časnih ljudi“, kako reče i ostade živa naša bivša PMinistarka, ta sijeda dama od jadne forme i nikakva sadržaja, koja ne propušta niti jednu priliku da nam nabije na nos, kako je upravo ona potpisala sporazum sa EU.

 Koliko dugo ćemo slušati njihove nebuloze i gledati  strašne groteske u Parlamentu, koliko dugo ćemo trpjeti posljedice njihova haračenja i devastacije ove zemlje, koliko dugo i koliko mirno i pokorno???

 Kada ćemo već jednom shvatiti, da mi građani smo njihovi poslodavci koji ih zapošljavamo i biramo na određeno vrijeme??

 Kada ćemo shvatiti da smo mi građani ova zemlja, a ne odnarođena i korumpirana vlast ili pripadnici „političkih elita“, tajkunerije, kupljenih stručnjaka i akademika, KC i ostalih pripadnika višeh i bogatijeg sloja u zemljiočaja, siromaštva, tuge i beznađa?? 

Kada ćemo se već jednom probuditi, udružiti u borbi za prosperitet, dobrobit i budućnost svih građana?

Kada ćemo se suočiti sa svojom pokornošću i podijeljenošću, zaglupljenosti i zatrovanosti sa našim sudjelovanjem u korupciji, jer živimo u bolesnom i korumpiranom društvu od vrha do dna??!!

 Hoćemo li shvatiti da promjena ovisi o nama građanima, a ne „vladajućoj ekipi“ koju smo zaposlili na parlamentarnim izborima??

Hoćemo li shvatiti da proces ozdravljenja društva, udruživanja svih članova i građana pojedinaca mora započeti kako bismo se borili za dobrobit svih?

  Kada jednom shvatimo da promjene ovise o nama, kada se počnemo udruživati u savez građana, a ne u političke stranke, kojih ionako imamo previše,

tada će početi promjene potaknute od građana, promjena koja se može potaknuti, provesti i izboriti građanskim akcijama, prosvjedima, udruživanjem svih građana svjesnih potrebe da se promjena provede.

 Hoćeli se promjena dogoditi danas ili sutra, hoćemo li se udružiti kao građani za dobrobit i prosperitet svih građana, ovisi samo o nama građanima, te što prije počnemo poticati promjene, promjene će se brže i efikasnije početi događati.

 Počnimo mijenjanjem samih sebe nabolje, kako bi promjene koje ćemo potaknuti i provesti u društvu, bile brže, svrsishodnije i efikasnije.

Ne provedemo li promjene  mi građani udruženi, neće nam ih donijeti niti izabrani zaposlenici-službenici građana, te samozvane „političke elite“.

Proces promjena mora početi što prije potaknut, i proveden od strane udruženih građana za dobrobit svih, kako bi počeo proces ozdravljenja društva.

 A promjena kada bude krenula, nitko ju neće moćo zaustaviti nakaradnim, nemoralnim i apsurdnim zakonima, pogotovo ne oni dužnosnici koje mi sami zapošljavamo na određeno vrijeme svojim sudjelovanjem nna parlamentarnim izborima.

 Vrijeme neće čekati da se probudimo, budućnost nas neće pitati što smo i zašto propustili učiniti; zato provedimo promjene počevši od nas samih što prije, kako bismo što brže i efikasnije mogli mijenjati društvo, čiji smo pripadnici i za čiji smo prosperitiet svi odgovorni.

  Image

 Mirtaflora

 

 

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Zemlja čudesa

Zemlja čudesa

Nas stanovnike zemlje čudesa u posljednje vrijeme pogodilo je puno raznih i neugodnih događaja, počevši od snježne blokade cijele zemlje,uvođenja PDVa od 25% za koje bajni ministar financija SLinić tvrdi da neće povećati cijene i srušiti ionako nizak standard građana, razna rezanja sredstava po ministrastvima, otkrića serije kostura po ormarima i niza dugova u ministarstvima vlade bivše PMinistarke, predstavljanje proračuna i sve one druge vijesti iz nesvijesti moguće jedino u zemlji čudesa.
Pa smo se beskrajno sprdali na račun Keruma & sister koji su proglasili snježni neradni dan za sve osim Kerumove dućane. Poplavila nas je serija karikatura na račun ovog ridikuloznog dvojca, a masovno zajedno sa Splićanima potpisujemo peticiju za opoziv šerifa Keruma sa mjesta gradonačelnika.
No to nije sve. Nikako, ta gdje bi mi prošli sa tako malo loših vijesti i događaja.

Najprije smo sudjelovali u akciji protiv SOPAi PIPA zakona, pišući zajedno sa 13 milijuna ljudi senatorima, te je ostvaren najveći prosvjed ikada, pa se odustalo od zakona. Zasada.
Evo linka na pobjednički mail koji sam dobila za pismo senatoru iz Hrvatske:

https://mail.google.com/mail/?shva=1#inbox/134fc61fc9968126

Zatim Acta sporazum koji prijeti cenzurom voljenog nam slobodnog interneta.
Pa je i PRH dodao svom imageu tamnih mrlja podržavši ACTAu navodno radi autorskih prava, a ne videći da se iza toga krije cenzura i kontrola interneta i ugrožavanje slobode govora.
Pa smo ga izkritizirali po Facebooku, prosvjedovalo se po velikim gradovima protiv ACTAE i nosili transparente „Ivo; Tvoju glazbu ne bi skidali“.
Tako nam je omiljeni prezidente ispao blesav što je svakako bolje nego da je ispao iz vlaka.

Pa su nam Gazimir i Vesnica pokušali uvaliti kukavičje jaje zvano Ferenčak u NO JANAFa, no nakon brojnih kritika, ZM. PMinistar smijenio je osuđenog lopinu , a ovaj bajni dvojac mrtav hladan izjavio kako vjeruju u nevinost osuđenog Frenčaka.
A da podsjetim taj je bajni poduzetnik Ferenčak devedesetih radove na obnovi Podunavlja, naplatio zdravim i većinskim paketom dionica „Rijekakina“, moje bivše firme. Zatim je te dionice prodao Mladom Košutiću, unuku Tukija i vlasniku Kinematografa, te su nas onda ucjenjivali filmovima i dvoranama, te raznim smicalicama, mogućim nravno, jedino un zemlji čudesa.
Vijesti iz nesvijesti, delirium tremensa i narkomanskih halucinacija stižu nam iz stožera lešinarskog jata ili Haharsko Drapačkog Zdruga, gdje je sve u rasulu i kaosu, a šestoro kandidata natežu se oko oredsjedničke funkcije kao gladni vuci oko plijena.
Danas čitam u Globusu kako nam je Yaca, grofica od broševa i sađenja kamena temeljaca širom zemlje usamljena i tužna, te kako su se protiv nje pobunili upravo oni kojima je donijela najviše koristi.
Pa sirota stalno ponavlja „Zar i ti, sine Brute?“ Te kako je jadna i ima malo šanse za pobjedu ( koga je to, dovraga, briga), no to je ne sprečava da uletava novinarima u kadar, grebe se za medijsku pažnju i kao šefica najvećeg dijela oporbe trabunja gluposti i proziva vladajuće za iste stvari koje su sami još gore i okrutnije radili. A USKOK diže dvije optužnice protiv sirote dame od bjeloglavog supa, te horde razbojnika uz nju.
Evo, dođe mi da se rasplačem zbog te tužne sudbine te nekada bahate i raskokodakane, nasmiješene dame.
No tako je to, ako siješ vjetar požanješ oluju ili podsmijeh i okrutno sprdanje.

A ima i još gore. Svi ćemo podnijeti štednju, rezanje sredstava za razne resore, platiti veći PDV, kupovati sve po višim cijenama, siromašnije živjeti, ako je to uopće moguće, a samo će Crkva zadržati 300 milijuna i možda doboiti i više.
Tako pored toga što su se na muci građana obogatili tajkuni, mafiozi, lopine, krimosi i popovi,
Sada će ove tuste, pohlepne guske biti još bolje tovljene.
Naivno je misliti da će zbog toga podržavati vladu i KK, i dalje će ih prozivati sa oltara i spletati se sa najgorim ološem tipa banditić & co.

I što je sada nama građanima ove krasne zemlje čudesa preostalo, sada kada nas svakodnevno pogodi neko novo čudo ili šok, jer i čuda se događaju zar ne?
Što mi možemo učiniti kako bi podnijeli ove udare na standard, živce i mentalno zdravlje koje još uvećava „javna“ HTV kuća svojim shit&kičeraj programima za zaglupljivanje utučenog, apatičnog i depresivnog građanstva.

Možemo očajavati, ili se prepustiti apatiji i depresiji, možemo udariti brigu na veselje i zamisliti kako se ovo događa drugima, možemo se sprdati do besvijesti sa diletantima pripadnicima političkih elita koji nikas ko da skuže da smo mi poslodavci, a oni zaposlenici na određeno vrijeme.
Možemo izlaziti na prosvjede u svakom gradu osnovati Građansku akciju, kao ona u Zagrebu, možemo se ujediniti kao građani i borit iza dobrobit svih građana.
Karneval je, ovaj riječki, treći na svijetu, a karnevali su i širom zemlje čudesa, možemo se maskirati, pa se zabaviti kao u priči.
U stavrnosti su maske odavno pale, obrnute su vrijednosti naglavce, korumpirani političari i tajkuni i suci i policajci i građani; pa što gore tim više kotira na drštvenoj ljestvici, postaju celebovi i slave ih žuti mediji; bolesno i čudesno društvo, bez svijesti u nesvijesti koja vlada godinama u zemlji čudesa.

Vjerojatno će svatko od nas izabrati kako se nositi sa još nekoloko mršavih godina u kojima ćemo jedva spajati kraj s krajem i preživljavati od mizernih plaća, odričući se neprestano u ime neke nepoznate budućnosti, čekajući je kao ozebao Sunce i neznajući hoćemo li je upoće dočekati mi ili tek naša djeca.
I kada ju napokon dočekamo, mislim tui svijetliju budućnost, hoće li ona stići na vrijeme ili će, sorry, biti već prekasno.
No ja sam ipak skeptik optimist.
Bilo nam je loše i teško i prije, no preživjeli smo svatko najbolje zna kako je to uspio.
Sumnjam u dobre namjere i pozitivne poteze vladajućih, a sumnja nas pokreće kako bismo i sami djelovali, kako bismo sami pronašli način kako ostvariti bolji život, dok još možemo znamo i hoćemo, kako bismo živjeli dostojnije čovjeka, a ne kao dosada u vječnom strahu od gubika posla, ovrhe, bankrota, od bezobzirnosti onih koji vladaju umjesto da služe narodu.
Trgnimo se iz apatije, nitko nam neće pomoći, ne učinimo li to sami.
Udružimo se, ujedinimo dignimo svoj glas, izađimo na prosvjede, napišimo slobodno svoje mišljenje ili ga izrecimo, jer osim Hrvatske, dobili smo i slobodu govora, a od nje ne smijemo odustati.
Ujedinimo se i shvatimo da je opće dobro i dobro radi dobra samoga naš cilj, te dobrobit svih građana.
Ne dopustimo da nas zaglupljuju i dijele, i truju kako bi nad nama lakše vladali ili nas kao dosada pljačkali.
Ujedinjeni možemo sve, možemo pokrenuti promjene na bolje,
Ako promjena neće stići dekretom vladajućih, već činom ujedinjenja svih građana,
Te će se pokrenuti nezaustavljivi proces ozdravljenja društva i stvaranja boljeg života za sve građane.
Možda ovo zvuči naivno i idealistički i kao nemoguća misija.
Pođimo od sebe samih, kao što i ja polazim od sebe. Mijenjajmo sebe nabolje, teško je ali ne i nemoguće.
Izađimo iz svojih sigurnih čahura, oko nas su naši sugrađani, a ne takmaci i neprijatelji, prevladajmo otuđenje, pokrenimo se i učinimo nešto.
To dugujemo sebi samima i našoj djeci, te boljoj budućnosti nas i naše djece.
Učinimo to jer možemo, hoćemo, znamo kako i zaslužujemo živjeti bolje.

Pozdrav
Mirtaflora

Posted in Uncategorized | Tagged , , , , , , , | Leave a comment

Mjesec hypokrizije, lažnog sjaja, konzu erizma & dinersiranja

Mjesec  hypokrizije, lažnog sjaja,  konzum erizma &  dinersiranja

 Vjerojatno ovaj tekst ne bih pisala da nije bilo dviju slučajnih zgodica; bolje reći malih vijestica iz Opće nam Parlamentarne i ine Nesvjestice.

 Prva je, vijest neke od naših jadnih TV kućica o prigodnoj prodaji božićnih jelki , koju je svojom nazočnošću pripomogla i PRIME Ministarka, zgodno udešena sa damskim šeširićem,      (da prikrije lošu i neobojenu frizuru vidim je tako ja).  A što ona o tom misli ; negdje davno sam pročitala; da je nosi u počast nekome od aktualnih vođica svoje stranke.

Što je pritom PMinistarka izjavila nisam zapamtila; već sam  pomislila da  opet Prigodno Pokušava pridići svoj posrnuli image; te da daje nove poticaje Predizbornoj kampanji svoje stranke, kako sam ono pročitala Haharsko Drapačkom Zdrugu, no nažalost nisam zapamtila gdje je to bilo napisano.

 Look Who is Talking

 Druga je vijest, pročitana na Index.hr  izvještavala je o nekakvom minornom skupiću na kojem su bili Marcus Veselica & Don Vladek Šeks.

Što se na skupiću trabunjalo, manje je važno od izjave tipa „shit of the week „  ( sjećate li se još „Ferala“ ??!! ) ; čiji je autor naš Opsjenar  & Dirigent malim prstćem,

 Zbornog pjevanja HDZenjara u glumačkoj postavi : „ Zastupnici ZNA SE Stranke protiv Logike, Pameti i Morala „ .

Da ne duljim, Don Vladek lupi i ostade živ ; otprilike ovako: da se RH mora čuvati od ulaska u bilo kakav totalitarnni režim ; or something like that.

Bila sam jako ljuta, a zatim se gorko smijala; pa sam zaboravila prepisati citat tih very & veoma i doista znakovitih riječi.

Da ne zaboravim, omiljeni mi Index.hr i T. Klauški objavili su tekst o „Ugledu HDZa“ ;

iz kojeg mi se dopao dio o bivšem & neuspješnom kandidatu za PRH Andrijici Hebrangu; vitezu od Pinocchijeva nosa.

Dakle,  isti vitez je u gemištu svojih laži ; svojevremeno „uvređen“ i „iznenađen“ izbornim neuspjehom i nepostajanjem PRH ; izjavio da će u mirovinu; samo nije rekao kad, koje godine; i kako,  ili će ga iznijeti na nosilima hitne pomoći,  kad mu pozli od mogućeg pada jadne Vlade njegove stranke; predvođene milom nam PRIME „damom“.

 No mislim da je dosta Morbidnosti & Čudaštva & Opsjenarstva ; vratimo se lagano na mjesec sveopće HYPOkrizije; KONZUMerizma i DINERSiranja ( thanks  e bank! ).

 Vratimo se našim Jadnim TV kućicama ili TV Kućerini HTVu ;

 koje nas uporno zasipaju morem najblesavijih reklama ;

tipa „KONZUM „  popust od dvije lipe u odnosu na  LUDDL ili NEBILLU;  ili neku podjednako imbecilnu TOMMY or JERRY spotić reklamu.

 No; u zadnje vrijeme nema HYPO potamusa i zvijezdica ; ali ima Banaka koliko voliš, samo izaberi & peglaj ove ili one DINERS or AMERICAN or MALO MORGEN CARDS.

Pa već hodamo i repamo u ritmu spota o DINERS iranju ; kupujući što nam treba za blagdane, i rastežući sadržaje naših različitih veličina novčanika. !!!

 No to,  na nesreću, nije najjadnije od TV kućica.

Nedavno je RTLić TV objavila nekakav kupus žutila u najgledanijoj emisiji , poslije RTLa DANAS ( a jučer, a sutra , a prekosutra ili malo morgen ) ; krasnih vijesti & objektivno također ; serviranih.

Dakle, u vijesti se radilo otprilike o tome kako bivše i sadašnje manekenke ili supruge nekih nogometaša , slave Božić i ostale Blag/ o nama/Dane; a sve je blještalo od šljaštećih ukrasa u pozadini & afektiranja intervjuiranih Dama:

Kojima pojedinačno nemam što zamjerati, sve je to njihov izbor i pravo na njega.

 Ovaj put tema nisu one , nego RTLić TV jadna kućica, KOJA NAS DAVI SA 3   SATA NAJPOPULARNIJIH SAPUNJARA ( u Hrvata , naravno građana, napomena radi rime. ). !!

Opet puno,  ili nikako ; HVALA milom nam KONZUMU ; koji nas tako perfidno usmjerava prema KONUZM erizmu.

  Fala in velika za dosadu, sad znam kamo neću odlaziti;

nego ću malo skuplje plaćati u Bcommerce Ri;

 valjda smijem malo bit i „lokalpatriot“ ;

 pa ostavit solde tamo gdje  su plaće redovne; i relativno pristojne u odnosu na kerume, luddle, nebille , kauflande & pevece ili pivce or something or anything.

A kako sam čula od pouzdanih izvora tamo postoji i sigurnost radnog mjesta.

 Kako se ova sveopća pomama & histerija oko dolazećih BlagonamaDana odražava na nas građane, svatko od nas se može uvjeriti dok kupuje što mu treba, zar ne ?!

Možemo vidjeti guranja po placama; predatorska otimanja za sjedišta u busevima, dok se sa prepunim vrećicama spize or špeže, vraćamo doma.

Možemo vidjeti štandove i kućice po raznim lokacijama, raznih gradova ili gradića ili mjesta u RH; u kojima se prodaje sve od „igle do lokomotive, ( i THOMAS lokomotivice za klince );

A sve blješti & šljašti u ritmovima uvezenih pjesmica o zvončićima  ( jingle bells, jingle all arround; ) , jer mi jako volimo that sweet and cute childish sound; zar ne??

 Kako se ovaj mjesec ludila i ludiranja odrazio na građane i gradske službe

 protekli vikend u snijegom pokrivenoj i prometno blokiranoj Rijeci;

 mnogi od nas su se uvjerili na razne načine,

 kao padajući & skližući se po zabačenim cestama;

 izloženi možda podsmijehu svojih sugrađana, koji su svoja dvorišta or bunjišta na vrijeme sredili;

 pa se mogu podsmjehivati i vozačima i pješacima i njihovu posrtanju & padanju & vrludanju & histeriji.

 No sve je to dio sveopćeg shiza u mjesecu HYPOkrizije; poKONUZMiranih tikvica i DINERSiranja ( thanks again eBank for figure or metaphore or for whatever ) .

 A nažalost; ludilo će se prenijeti i u nadolazeću & odlučujuću nam IZBORNU ; 2011. godinu.

 Pa ćemo ovu; totalno nerazumljivu & šašavu predstavu ;

 ili „Show must go on „  Produkciju

od strane JADNOG nam HTVića zbog njegovih neplaćenih POREZića;

i nemoguće naplativih pristojbica ili pretplatica,

kako god to Zakonodavci zvali ;

 u novom Zakončiću o javno jadnoj HRT i televizijskoj puževoj kući jada & bijede;

moći i dalje gledati i uživati u njoj.

 

Pa , sretna nam Nova 2011., IZBORNA godinica.

 

Pozdrav

Mirtaflora

 

 

 

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment